Aristofan
Aristofan (oko 446/448 – oko 386/385. p. n. e.) je najveći pisac antičke atičke komedije i jedini čije su drame sačuvane u celini. Smatra se „ocem komedije“ i najznačajnijim predstavnikom antičke grčke komedije.
Rođen je u Atini u bogatoj porodici. Svoju prvu komediju izveo je kada još nije imao 20 godina (427. p. n. e.). Živeo je tokom Peloponeskog rata i političkih previranja u Atini, koja su snažno obeležila njegovo delo. U svojim komedijama oštro je kritikovao demagoge (posebno Kleona), ratnu politiku, Sokrata, sofiste i Euripida, koristeći grubi humor, nepristojnosti, fantastične zaplete i slobodu izražavanja karakterističnu za antičku komediju.
Napisao je oko 40 komedija, od kojih je 11 sačuvano u celini. Među najpoznatijima su: Aharnjani (425), Vitezovi (424), Oblaci (423) – satira o Sokratu, Ose (422), Mir (421), Ptice (414), Lizistrata (411) – najpoznatija, u kojoj žene zaustavljaju rat seksualnim udarom, Žabe (405), i Skupština žena i Plutos.
Aristofanove komedije nisu samo zabavne već i duboko političke i društvene. One predstavljaju neprocenjiv izvor za razumevanje života, politike i kulture klasične Atine. On je majstor satire, parodije i scenskog humora, a njegov uticaj se proteže kroz celu evropsku komediju – od Menandra i Molijera do moderne satire.
Iako je bio konzervativan u nekim stavovima, Aristofan je ostao simbol umetničke slobode i duhovitog otpora gluposti, demagogiji i zloupotrebi moći. Njegova dela se i danas čitaju i izvode širom sveta.
Titles in our offer
Ptice
Aristophanes' fantastischste Komödie. Zwei Athener überreden aus Langeweile Vögel, eine neue Stadt in den Wolken zu errichten – Nephelokokygia (Wolkenkuckucksstadt). Der Traum von einer idealen Gesellschaft verwandelt sich in eine kühne Utopie und eine Pa
Žabe
Eine Komödie, in der der Gott Dionysos in die Unterwelt hinabsteigt, um den besten Tragödiendichter nach Athen zurückzuholen. Aischylos und Euripides liefern sich einen Wettstreit unter der Erde, und die Komödie erörtert auf humorvolle Weise das Schicksal

