Puriša Đorđević

Srpski filmski redatelj i scenarist (Čačak, 6. V. 1924 – Beograd, 23. XI. 2022). Od 1941. bio u partizanima, nakon završetka II. svjetskog rata u Beogradu studirao povijest umjetnosti i radio kao novinar. U kinematografiji od 1947. kao urednik u Filmskim novostima, potom redatelj dokumentarnih filmova, od 1953 (Opštinsko dete, prema Branislavu Nušiću) režira i igrane filmove (19 cjelovečernjih i nekoliko televizijskih). Najveći je uspjeh postigao filmovima Devojka (1965), San (1966., Srebrna arena za film i za režiju na Pulskom filmskom festivalu) i Jutro (1967., Velika srebrna arena za film, Zlatna arena za režiju i za scenarij u Puli), trilogijom o mladim protagonistima suočenima sa smrtonosnim iskustvima tijekom II. svjetskog rata, u kojoj nekonvencionalno prikazuje rat i ideološke sukobe (uključujući i proturječja partizanskog pokreta), napose se istaknuvši izrazitim lirizmom u oslikavanju ugođaja pojedinih scena. Trilogiju, kojom je stekao status jednog od vodećih modernista u jugoslavenskim kinematografijama, proširio je 1968. filmom Podne (Velika srebrna arena za film), o posljedicama sovjetsko-jugoslavenskog sukoba 1948. na jedan brak. Kasniji su mu filmovi, kao i oni prije 1965., konvencionalniji, a ističu se Biciklisti (Velika srebrna arena i Zlatna arena za scenarij, 1970), kojim se vraća ratnoj tematici, Kiša (1972), prema noveli Dama sa psićem Antona Pavloviča Čehova i društveno-kritički Pavle Pavlović (1975). Objavio je više romana.

Citiranje: Đorđević, Mladomir Puriša. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 2. 11. 2023.


Titles in our offer

Jesen 4000 neto

Jesen 4000 neto

Puriša Đorđević
Institut za film, 2002.
Serbian. Latin alphabet. Paperback.
8.24