Jack London

Jack London (San Francisco, 12. siječnja 1876. – Glen Ellen, Kalifornija, 22. studenoga 1916.) bio je američki književnik, novinar i pustolov, jedan od najčitanijih autora pustolovne književnosti i istaknuti predstavnik američkog naturalizma. Njegovo stvaralaštvo obilježavaju teme preživljavanja, borbe za opstanak, društvene nejednakosti i odnosa čovjeka prema prirodi.

Odrastao je u siromaštvu i od mladosti obavljao različite poslove: radio je u tvornicama, na brodovima i kao lovac na kamenice. Bio je mornar, skitnica i tragač za zlatom. Presudno iskustvo stekao je tijekom zlatne groznice u Klondikeu 1897., gdje je upoznao surove uvjete života na dalekom sjeveru. Ta su iskustva postala nadahnuće za njegova najpoznatija djela.

Književni uspjeh postigao je romanom Zov divljine (The Call of the Wild, 1903.), pričom o psu Bucku koji se u surovim uvjetima Aljaske vraća svojim iskonskim instinktima. Sličnim se motivima bavi roman Bijeli očnjak (White Fang, 1906.), u kojemu prati put divlje životinje prema pripitomljavanju i odnosu s čovjekom.

Među važnijim djelima ističu se Morski vuk (The Sea-Wolf, 1904.), psihološki i filozofski roman o sukobu snage i morala, te Martin Eden (1909.), autobiografski nadahnut roman o mladom piscu, društvenom usponu i razočaranju. Objavio je i romane Željezna peta, Vrijeme ne čeka i Mjesečeva dolina.

U pripovijetkama poput Naložiti vatru (To Build a Fire) London prikazuje ravnodušnost prirode prema čovjeku i granice ljudske izdržljivosti. Putovanja Tihim oceanom nadahnula su njegove priče o južnim morima, dok je u knjizi Ljudi s dna dokumentirao siromaštvo londonskog East Enda.

London je bio uvjereni socijalist, a na njegovo su mišljenje utjecali Darwin, Spencer, Nietzsche i Marx. Njegova djela spajaju pustolovinu, društvenu kritiku i filozofska pitanja o slobodi, moći i opstanku.

Unatoč kratkom životu ostavio je iznimno opsežan opus romana, pripovijedaka, eseja i reportaža. Njegova neposredna, dinamična proza i danas privlači čitatelje svih generacija.