Pablo Neruda

Čileanski pjesnik (Parral, 12. VII. 1904 – Santiago de Chile, 23. IX. 1973), pravo ime Neftalí Ricardo Reyes Basoalto. Jedan od najznačajnijih i najpopularnijih latinskoameričkih pjesnika XX. st., dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1971. Objavio je tridesetak knjiga, od kojih se ističu one ljubavne tematike (20 ljubavnih pjesama i jedna očajna, 100 soneta o ljubavi) te znamenita poema Sveopći spjev, osebujan prikaz južnoameričke mitologije, prošlosti i suvremenosti.

Nakon ranih prijevoda Nerudine poezije na hrvatski 1956. u Antologiji svjetske lirike, osobito je popularan bio 1960-ih, kada je objavljena knjiga izabranih pjesama Tijelo žene (prijevodi Zvonimira Goloba, Nikole Milićevića i Nikole Viskovića). U cijelosti su potom prevedene samo najpopularnije ljubavne zbirke (20 ljubavnih pjesama i jedna očajna, 100 soneta o ljubavi), dok su ostala djela fragmentarno prevođena i okupljena u desetak knjiga izabranih pjesama (Pjesme ljubavi i nade, Pjesme o ljubavi i samoći, Pjesme / Poemas, i dr.). Uz Goloba i Milićevića popularizaciji su njegova pjesništva u Hrvatskoj znatno pridonijeli Milivoj Telećan, Boris Maruna te Jordan Jelić. Potonji je 2004., u povodu stogodišnjice Nerudina rođenja, priredio knjigu Život i djelo Pabla Nerude.