Razgovor ugodni naroda slovinskoga

Autor je za temu je odabrao događaje iz “slovinske”, odnosno nacionalne, ali i protuturske povijesti. Stih je oblikovao u desetercu koji seže iz narodnog, usmenog pjesništva i koji je razumljiv svakom tko govori hrvatski jezik i nije previše poetički orijentiran.

Pjesme je posvetio guslarima, a već je tada vjerovao da će zbog njihovog sadržaja vjerojatno zaživjeti među narodom. On je dalmatinskom narodu prenio moralne i povijesne poruke koje su mu pomogle da se politički osvijesti te da razumije svoju etničku pripadnost.

U djelu se najmanje može uočiti autorova riječ, on je više skriven, a u prvom planu kao ideolog ili prosvjetitelj, prilagođavajući djelo vremenu u kojem je nastalo. Vjeruje da je svom narodu pružio vjerodostojno djelo kojem su oni mogli postići samosvijest koju je tadašnjim pjesmama bilo teško postići jer nisu bile istinite.