U glib - iz velegradskog podzemlja
"U glib - iz velegradskog podzemlja" socijalna je pripovijetka koju je objavio Vjenceslav Novak 1905. godine, a snažno oslikava probleme radničkog sloja u Zagrebu na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.
Kroz priču, autor se bavi temama siromaštva, predrasuda prema siromasima i problemom pijanstva, koji igra ključnu ulogu u razvoju radnje. Kao i u mnogim Novakovim djelima, i ovdje je prisutna izražena socijalna tematika.
Novak, koji je i sam poznavao težak život, prikazuje svakodnevicu ljudi koji jedva spajaju kraj s krajem, dok se bore s predrasudama viših društvenih slojeva. Kroz lik Mikine, autor kritizira stavove bogatih prema siromašnima, prikazujući ih kao sramotu koju treba izbjeći. Ova simbolika izražena je u Mikinom stanu, opisanom kao turoban prostor koji odražava izolaciju i odbojnost viših slojeva prema siromašnima.
U pripovijetki se osjeća duboka patnja siromašnih obitelji, studenata i radnika koji se bore s nevoljama života. Njihove sudbine često su prožete bespomoćnošću, dok bogatiji plivaju u obilju. Novak se fokusira na likove koji su, unatoč svojoj dobroti, zarobljeni u okovima društvene nepravde. Problemi koje susreću uključuju pijanstvo i gubitak digniteta, kao što se može vidjeti kod pijana Slovaka ili bolesnog Štefa, čije sudbine prikazuju bezizlaznost situacije.
Novakova pripovijetka može se usporediti s djelima velikih autora kao što je Fjodor Mihajlovič Dostojevski, koji također istražuje teme siromaštva i socijalne nepravde. U Dostojevskom, kroz lik Raskoljnikova, vidimo duboko psihološko istraživanje moralnih dilema koje proizlaze iz egzistencijalnih kriza. Slično tomu, Novakovi likovi, poput Mike i Jankića, suočavaju se s teškim životnim okolnostima i unutarnjim sukobima, što čini njihovu borbu emocionalno snažnom i relevantnom.
No copies available
The last copy was sold recently.
