Europa u sepiji
Ova knjiga dostojno nastavlja onaj niz koji je Dubravka Ugrešić započela devedesetih knjigama Američki fikcionar i Kultura laži, a potom u dvijetisućitima nastavila Zabranjenim čitanjem i Napadom na mini-bar.
Knjigu Dubravke Ugrešić nije lako žanrovski determinirati. Ona je zbirka autobiografskih i dnevničkih zapisa, jer u većini ovih tekstova autorica polazi od nekog konkretnog događaja: govori o tome što se pripovjedačici dogodilo u New Yorku, Hong Kongu, na Baliju, u Amsterdamu, u Zagrebu... Ona prisluškuje što ljudi govore u bistroima, na književnim tribinama; ona opisuje svoje susrete, mnoge tužne, ali i smiješne situacije. Zapravo najčešće istodobno smiješno-tužne.
"Potreban nam je stranac da bismo vidjeli koliko je mračan ovaj svijet, a Dubravka Ugrešić je taj stranac. Ugrešičkino pisanje je graciozno i strastveno, ali zadržava neobičnost i humor što ga čini beskrajno intrigantnim, odlikuje ju britka pamet, dovitljivost, osjećaj za apsurd i fragmentariziranost. (…)
Čini se kao da fragmentarizirani Ugrešičkini eseji slijede njezino mišljenje koje na svojim putovanjima juri hiperkinetičkom brzinom. Konačno njezin skalpel zarezuje preduboko da bismo se smijali. Kao i većina pisaca vrijedna slušanja, Ugrešić ima veliku inteligenciju, ali vrlo malo moći u tradicionalnom smislu te riječi. Njezine opservacije su stoga obojane 'sumnjivim veseljem neuspješnog samoubojice', a tu vrstu komična očaja možemo pronaći u dostojevskijanskom junaku koji osjeća bol previše oštro i čiji je osjećaj nade neopravdan i istodobno nepokolebljiv."
Velimir Visković
No copies available
The last copy was sold recently.
