Knjiga žalbi

Za razliku od mnogih Kaporovih urbanih i ljubavnih romana, Knjiga žalbi ima izraženiju društvenu i intelektualnu dimenziju. Glavni junak je knjižar po vokaciji, čovjek koji vjeruje u knjige, umjetnost i kulturu kao temeljne životne vrijednosti. Međutim, zbog sukoba s političkim strukturama i birokratskim mehanizmima tadašnjega društva prisiljen je napustiti dotadašnji život te odlazi u New York, gdje počinje raditi u prvoj jugoslavenskoj knjižari u tom gradu.

Boravak u Americi ne donosi mu očekivano oslobođenje. Umjesto obećanog svijeta mogućnosti, susreće se s novim oblicima usamljenosti, otuđenja i borbe za opstanak. Kroz svakodnevni rad u knjižari upoznaje emigrante, umjetnike, političke izbjeglice i ljude koji pokušavaju izgraditi novi život, ali ih i dalje progone uspomene na domovinu. Ti susreti oblikuju slojevitu sliku iseljeničkog života i osjećaja nepripadanja.

Roman se ističe promišljanjima o ulozi umjetnosti u svijetu kojim sve više vladaju novac, moć i interesi. Kapor posebno razvija motive kolekcionarstva, književnosti i slikarstva, postavljajući pitanje može li ljepota doista promijeniti čovjeka ili je samo prolazna iluzija. U pozadini se pojavljuje i lik Šlomovića, tragičnog kolekcionara umjetnina, čija sudbina otvara teme odnosa između umjetnosti, vlasništva i ljudske pohlepe.

Knjiga žalbi nije samo priča o jednom čovjeku nego i roman o generaciji intelektualaca razapetih između ideala i stvarnosti, između domovine i svijeta, između umjetnosti i svakodnevnog preživljavanja. Zbog bogate galerije likova, autobiografskih elemenata i promišljanja o kulturi, smatra se jednim od Kaporovih ozbiljnijih i sadržajno najambicioznijih romana.