Die Kameliendame

„Dama s kamelijama“ (franc. La Dame aux camélias, 1848.) najpoznatije je djelo Alexandrea Dumasa-sina i jedan od najvećih romana 19. stoljeća. Djelo je djelomično autobiografsko – temelji se na autorovoj vezi s kurtizanom Marie Duplessis. Roman je postigao ogroman uspjeh, adaptiran je u kazališni komad (1852.), a poslužio je i kao predložak za Verdijevu operu La Traviata.

Priča je ispričana u prvom licu. Mladi Armand Duval, pripadnik građanske klase, zaljubljuje se u Marguerite Gautier, poznatu parišku kurtizanu koja nosi kamelije kao zaštitni znak. Marguerite je bolesna (tuberkuloza), sofisticirana, lijepa i inteligentna, ali živi na rubu društva. Armandova čista ljubav dira je, pa napušta dosadašnji život i seli se s njim na selo. Međutim, Armandov otac intervenira – boji se skandala i uništenja sinove budućnosti. Marguerite se, iz ljubavi prema Armandu, žrtvuje: vraća se starom životu i umire u siromaštvu i samoći. Armand saznaje istinu tek nakon njezine smrti.

Roman je klasična priča o zabranjenoj ljubavi, društvenim konvencijama i žrtvi. Dumas-sin kritizira licemjerje pariškog visokog društva koje prihvaća kurtizane kao zabavu, ali ih odbacuje čim pokušaju živjeti „pošteno“. Marguerite je slojevit lik: nije samo „pala žena“, nego žena koja traži iskrenu ljubav i dostojanstvo u svijetu koji joj to uskraćuje. Armand predstavlja romantičarskog idealista čija se strast sudara sa stvarnošću.

Stil je sentimentalan, melodramski, ali s dubokom psihološkom uvjerljivošću. Dumas majstorski prikazuje pariški demi-monde 1840-ih: balove, kazališta, luksuz i skrivenu bijedu. Roman je utjecao na cijelu europsku književnost i kulturu – postao je prototip „dame s kamelijom“ (kurtizane s plemenitim srcem).