Leva ruka tame
“Leva ruka tame” (1969) je priča o priključenju novog svijeta Ekumenu.
Roman pripovijeda o nastojanjima Đentlija Aija, EMISARA EKUMENA da pridobije ANDROGINE ŽITELJE Getana – Zime, svijeta gotovo vječite hladnoće, za suradnju s Ekumenom. KONCEPCIJA POVIJESTI, kakva se nazire u hainskom ciklusu, posve je različita od npr. one karakteristične za Asimovljeve zadužbinske knjige. Pojedine “epizode” ciklusa ne ilustriraju pravocrtni vremenski slijed, odnosno njime implicirani napredak, nego sugeriraju svojevrsno supostojanje i fazne pomake u razvitku povijesnog procesa. Njima su prikazane faze PROCESA UJEDINJAVANJA SVJETOVA u Ligu: novi svijet biva priključen Ekumenu; svijet u ranom razdoblju ujedinjenja; svijet koji je izgubio svoje prijašnje veze s Ligom; i konačno svijet odvojen od Lige u nastojanju da joj se ponovno priključi. Spiralna struktura, tako shvaćenog povijesnog procesa, snažno je obilježena autoričinim TAOISTIČKIM SHVAĆANJEM POVIJESTI. Kroz fabulu romana autorica, posredstvom kako Đentlija Aija, tako i Terema Harta rem ir Estravena, jedinog Getanjanina koji je u stanju da u “nastranom jednospolonom tuđincu” vidi ljudsko biće, prati napore dvije osobe pri premošćivanju UROĐENIH PREDRASUDA i stvarnom uspostavljanj PRVOG KONTAKTA.
Nema primeraka u ponudi
Poslednji primerak je nedavno prodat.
