Čovjek samomu sebi
Čovjeku se u duševnom području događa slično, kao i u tjelesnom. Pred psihologom se osjeća kao i pred liječnikom: i najbolji lijek ništa ne pomaže, ako ga bolesnik neće uzimati ili ga više ne može uzimati.
Tako dolazimo do zanimljivog zaključka da je posao osobnog savjetovanja zaista već na drugom mjestu. Na prvom je mjestu savjetovanje samome sebi. Čovjek mora biti samome sebi savjetnik - to je prvo geslo koje nam u životu mora biti pred očima. Tek tada, kada to više nije dovoljno, kada ne ide bez tuđe pomoći, kada zakaže bistrina i prosuđivanje vlastite pameti, moramo se obratiti drugom savjetniku. Ali tada smo već u opasnosti da nam i drugi više ne mogu uspješno pomoći, jer možemo za njihove savjete postati nepristupačni, bilo da »ne možemo« uvidjeti, ili da barem ne možemo »slijediti« ono što nam preporučaju.
Dva primerka su u ponudi
