Konstantin Bogobojazni
Ovo je ispovijest Konstantina, nepoznatog pjesnika koji je u vrijeme ratnog vihora hodao ulicama dobrostivoga grada Zagreba.
Nije bio posebno naočit. Nije bio značajan, to ne. Nije bio niti nesretan u ljubavi, l o, to ne, nikako. Mislio je da je predodređen za nešto veliko. Mladi ponekad imaju taj varljivi osjeća Ali ne treba brinuti, dalje od ovih korica neće maknuti. Ovo zadnje, prijeratno ljeto, prošlo mu je u ljubakanjima i opijanju. Ne, nije imućan. Ne posjeduje ništa. Nije proleter, ne osjeća se tako. Nije praktični vjernik. Ne vjeruje u materijalizam. Drži da ljudi nisu postali od majmuna. Misli da su majmuni postali od ljudi. Uza sve poštovanje prema majmunima. Njegova priča počinje tek ujesen. Dakle, u vruću jesen.
Jedan primjerak je u ponudi
