Stanari

Glavni lik je Harry Lesser, židovski pisac koji godinama živi sam u ruševnoj zgradi, opsjednut pisanjem romana i vlastitom umjetničkom misijom. Njegovu samoću prekida dolazak Willieja Spearminta, afroameričkog pisca koji se useljava u istu zgradu. Njihov odnos u početku se temelji na uzajamnom poštovanju i zajedničkoj vjeri u književnost, no postupno prerasta u sve dublji sukob. Kako se zgrada sve više raspada, tako se raspada i njihov odnos. Razlike u rasnom, kulturnom i svjetonazorskom iskustvu postaju izvor nepovjerenja, zavisti i mržnje. Književnost, umjesto da ih poveže, postaje polje borbe za moć i identitet. Roman kulminira nasiljem, naglašavajući tragične posljedice nerazumijevanja i netolerancije. Stanari je alegorijski roman u kojem zgrada simbolizira američko društvo, a sukob dvojice pisaca odražava šire društvene podjele. Malamud propituje mogućnost suživota, granice umjetničke solidarnosti i cijenu stvaralačke opsesije, ostavljajući snažnu i pesimističnu poruku o ljudskim odnosima u modernom svijetu.