Eine Zierde in ihrem Hause: Die Geschichte der Ottilie von Faber-Castell

Roman počinje 1893. godine, kada Ottilie von Faber, lijepa i melankolična djevojka izolirana u djevojačkom pansionu, saznaje da joj je umro otac i da je djedovom oporukom postala vlasnicom tvornice olovaka A. W. Faber. Istodobno djed od nje traži da se uda ne iz ljubavi, već za čovjeka koji će voditi tvrtku. Poslušna i odana, Ottilie pristaje i 1898. udaje se za grofa Alexandera zu Castell-Rüdenhausena, plemićkog časnika koji odmah ulazi u vodstvo tvrtke.

Njezin se život sveo na vođenje dvorskog kućanstva, rađanje djece — petoro njih — i otvaranje dobrotvornih ustanova. U sjeni vjerskog moralizma i aristokratskih obveza, njezine vlastite želje i nade ostaju nezamijećene. No pod površinom smirene kućne gospe raste dugo potiskivana ljubav prema muškarcu kojega je Ottilie tajno voljela više od dvadeset godina.

Tek u četrdeset i prvoj godini, nakon pet poroda i decenija pasivnog podnošenja, Ottilie se odlučuje javno izjasniti o svojim osjećajima. Godine 1918. rastavlja se i pridružuje se Philippu von Brandu, muškarcu koji ju je sve te godine čekao. Zbog toga plaća najvišu cijenu: gubi udjel u vrijednoj tvrtki, godinama se bori pred sudovima za uzdržavanje, a obitelj je proglašava crnom ovcom. Ipak, provodi još sedamnaest mirnih godina uz voljenog muža, a kći u pismu tvrdi da je njihov brak bio najpotpuniji koji poznaje.

Scheib na temelju arhivskih istraživanja i razgovora s današnjim vodstvom tvrtke oslikava portret žene zarobljene između djedovske vlasti, bračne dužnosti i društvenog moralizma — žene koja je na kraju izabrala ljubav, iako ju je koštala imanja i obiteljskog mira.