Hipici

Zbornik „Hipici“ donosi izbor tekstova Mikea Brakea, Stuarta Halla, Lewisa Yablonskog i Paula Willisa koji hipi pokret promatraju kao složenu omladinsku subkulturu i kontrakulturni odgovor na vrijednosti zapadnog društva druge polovice 20. stoljeća. Autori ne svode hipije na karakterističan izgled, glazbu, drogu ili način odijevanja, nego istražuju kako se kroz te elemente oblikovao alternativni pogled na društvo, rad, obitelj, autoritet, potrošnju i međuljudske odnose.

Brake hipije smješta u širi razvoj omladinskih kultura te posebno razmatra prijelaz od bitničke kulture prema hipi kontrakulturi. Hall analizira hipije kao društveni i kulturni fenomen, njihovu ideologiju, stil i pokušaj stvaranja alternativnog svijeta. Posebno su zanimljive alternativne institucije koje nastaju unutar pokreta – od centara za pomoć hipijima do underground tiska, umjetnosti i drugih oblika samostalne organizacije.

Yablonsky se usredotočuje na unutarnji život hipi zajednice: njezine vođe, „prvosvećenike“ psihodeličnog iskustva, novajlije, različite frakcije i potragu za novim oblikom zajedništva. Njegova analiza pokazuje da hipi pokret nije bio homogena zajednica, nego prostor različitih ideja, iskustava i stupnjeva predanosti kontrakulturnim vrijednostima. Willis pak svakodnevicu hipija promatra kroz droge, glazbu, rituale, stil života i alternativne institucije, pokazujući kako se društveni otpor izražava kroz svakodnevnu praksu.

Vrijednost zbornika danas je i u tome što omogućuje razumijevanje hipija iz perspektive autora koji su pokret proučavali gotovo istodobno s njegovim nastankom. Istodobno, suvremena istraživanja upozoravaju da su rane sociološke interpretacije ponekad previše pojednostavljivale hipi identitet i zanemarivale njegovu društvenu raznolikost.

„Hipici“ stoga nisu samo knjiga o jednoj povijesnoj omladinskoj skupini, nego analiza pokušaja da se izvan dominantnog društvenog poretka izgradi drugačiji način života.