Povijest #5: Kasno Rimsko Carstvo i rani srednji vijek
Peti svezak obrađuje zadnju fazu u povijesti Rimskog carstva, jačanje Bizanta i njegovo preuzimanje tradicije starog Rima, ali i povijest Europe nakon velike seobe naroda. Knjiga završava s ekspanzijom islama i stvaranjem prvih islamskih država.
Kasno Rimsko Carstvo (284.–476.): Dioklecijan (284.–305.) uvodi tetrarhiju, dijeleći vlast između dva augusta i dva cezara kako bi stabilizirao Carstvo suočeno s ekonomskim krizama i barbarskim najezdama. Konstantin Veliki (306.–337.) ujedinjuje Carstvo, proglašava kršćanstvo dopuštenom religijom (Milanski edikt, 313.) i osniva Carigrad. Teodozije I. (379.–395.) proglašava kršćanstvo državnom religijom i dijeli Carstvo na Zapadno i Istočno (395.). Zapadno Carstvo slabi zbog unutarnjih sukoba, korupcije i upada barbara (npr. Vizigota, Vandalâ). Godine 476. Odoakar svrgava Romula Augustula, označavajući kraj Zapadnog Carstva. Istočno Carstvo (Bizant) nastavlja postojanje.
Rani srednji vijek (5.–8. stoljeće): Rani srednji vijek obilježen je stvaranjem barbarskih kraljevstava na zapadu (Franci, Ostrogoti, Vizigoti). Franačko kraljevstvo pod Klodvigom (496.) prihvaća kršćanstvo, postavljajući temelje europske srednjovjekovne kulture. Bizant pod Justinijanom I. (527.–565.) pokušava obnoviti Rimsko Carstvo (osvajanje Italije, Sjeverne Afrike), ali ratovi iscrpljuju resurse. Islam se pojavljuje u 7. stoljeću, a Arapi brzo šire svoju vlast, osvajajući dijelove Bizanta i Perziju. Kršćanstvo i islam oblikuju kulturni i politički krajolik.
Povezanost i nasljeđe: Kasno Rimsko Carstvo prenosi pravne, administrativne i kulturne elemente na rani srednji vijek. Kršćanstvo postaje temelj europske civilizacije, dok Bizant i islam oblikuju Sredozemlje.
Dva primjerka su u ponudi
