PSHK #117: Zimsko Ljetovanje / Pripovijesti

Roman Zimsko ljetovanje smješten je u jesen i zimu 1943., u vrijeme Drugoga svjetskog rata i bombardiranja Zadra. Skupina Zadrana napušta razrušeni grad i odlazi u obližnje selo Smiljevce, gdje mora živjeti zajedno s lokalnim stanovništvom. Susret građanskoga i seoskog svijeta otkriva razlike u mentalitetu, običajima, jeziku i načinu života. Desnica pritom ne prikazuje rat prvenstveno kroz velike vojne događaje, nego kroz njegove posljedice na svakodnevni život i psihologiju običnih ljudi.

Važna tema romana jest nemogućnost jednostavnog razumijevanja „drugoga“. Zadrani prema seljanima imaju različite predrasude, dok se i među seljacima oblikuju stavovi prema pridošlicama. Tako roman istražuje odnose grada i sela, civilizacijskih navika, društvenih razlika i kolektivnih identiteta. Posebno je izražen motiv straha od smrti, koji prožima živote likova.

Drugi dio knjige čine pripovijesti. Desničinu novelistiku obilježavaju dva povezana pristupa: regionalno-realistički, u kojem prikazuje svakodnevicu dalmatinskoga sela i njezine obične ljude, te psihološko-meditativni, u kojem se više bavi unutarnjim životom pojedinca, njegovim mislima, moralnim pitanjima i filozofskim dvojbama.

U pričama poput „Oka“, „Bunarevca“, „Florjanovića“, „Proljeća u Badrovcu“ i „Posjeta“ naglašena je svakodnevica i život ljudi dalmatinskoga prostora, dok pripovijesti poput „Pravde“, „Priče o fratru sa zelenom bradom“, „Solilokvija gospodina Pinka“ i „Mudrac s istoka“ razvijaju misaone, psihološke i filozofske teme.

Cjelina predstavlja Desnicu kao autora koji povezuje realističko promatranje društva s dubokom analizom čovjekove nutrine, a rat, selo, grad i svakodnevne događaje koristi kao polazište za razmišljanje o ljudskoj prirodi, prolaznosti, odgovornosti i međuljudskim odnosima.