Thalassa: teorija genitalnosti
U Thalassi Ferenczi povezuje seksualni nagon s drevnom težnjom povratka u more – izvor života. Genitalnost tumači kao biološko i simboličko ponovno sjedinjenje s praiskonskim jedinstvom.
U djelu Thalassa: Teorija genitalnosti (1924.) mađarski psihoanalitičar Sándor Ferenczi spaja psihoanalizu, biologiju i mitologiju u jedinstvenu viziju seksualnosti. Polazeći od Freudove teorije libida, tvrdi da je seksualni nagon duboko ukorijenjen u biološkoj prošlosti života. Za Ferenczija, genitalna ljubav izražava nesvjesnu želju čovjeka da se vrati u prvobitno stanje jedinstva – simbolički u „more“, izvor života. On povlači paralele između embrionalnog razvoja u maternici i drevnog evolucijskog prijelaza iz mora na kopno, te orgazam vidi kao psihofizičko sjećanje na to iskonsko jedinstvo. Seksualnost, prema njemu, nije samo želja za užitkom, nego i težnja za ponovnim sjedinjenjem s praizvorom života i osjećajem cjelovitosti koji je čovjek izgubio razvojem svijesti i civilizacije.
Jedan primjerak je u ponudi
