Friedrich Nietzsche

Friedrich Wilhelm Nietzsche (Röcken, 1844. – Weimar, 1900.) bio je njemački filozof, filolog, esejist i jedan od najutjecajnijih mislilaca moderne europske kulture. Studirao je klasičnu filologiju u Bonnu i Leipzigu, a već s 24 godine postao je profesor klasične filologije na Sveučilištu u Baselu. Zbog zdravstvenih problema napustio je akademsku karijeru 1879. i sljedeće desetljeće proveo uglavnom putujući i pišući.

Njegovo prvo veliko djelo, „Rođenje tragedije“ (1872.), razmatra grčku kulturu kroz suprotnost apolonskog načela reda i dionizijskog nagona, zanosa i stvaralačke energije. U djelima „Ljudsko, odviše ljudsko“ (1878.), „Zora“ (1881.) i „Vesela znanost“ (1882.) Nietzsche razvija aforistički stil i sve snažnije kritizira tradicionalnu metafiziku, religiju i moral.

Središnje mjesto u njegovu opusu zauzima filozofsko-poetsko djelo „Tako je govorio Zaratustra“ (1883.–1885.), u kojem se pojavljuju ideje nadčovjeka, prevladavanja čovjeka i vječnog vraćanja. U knjigama „S onu stranu dobra i zla“ (1886.) i „Uz genealogiju morala“ (1887.) istražuje podrijetlo moralnih vrijednosti te dovodi u pitanje njihovu navodnu univerzalnost.

Među kasnijim djelima ističu se „Slučaj Wagner“, „Sumrak idola“, „Antikrist“, „Ecce Homo“ i „Nietzsche contra Wagner“. Pojmovi poput volje za moć, perspektivizma, nihilizma i „smrti Boga“ postali su nezaobilazni u kasnijim filozofskim raspravama. Knjiga poznata kao Volja za moć nije dovršeno Nietzscheovo autorsko djelo, nego posmrtna kompilacija njegovih bilježaka.

Godine 1889. Nietzsche je u Torinu doživio težak psihički slom nakon kojega više nije stvarao. Posljednje godine proveo je pod skrbi obitelji.

Njegova filozofija snažno je utjecala na egzistencijalizam, fenomenologiju, psihoanalizu, književnost i filozofiju 20. stoljeća. Nietzscheovo osebujno spajanje filozofije, psihologije, književnosti i kulturne kritike učinilo ga je jednim od najčitanijih, ali i najrazličitije tumačenih mislilaca moderne epohe.