René Descartes

René Descartes

Šta ostaje sigurno ako posumnjamo čak i u to da li smo budni? Rene Dekart polazi od iskustva sna, u kojem nam se izmišljeni prizori čine jednako stvarnim kao i ono što vidimo na javi. Ipak, dok sumnja, ne može da posumnja u to da upravo misli. Iz te jednostavne radnje izvodi svoju najpoznatiju tvrdnju „Mislim, dakle postojim.“

Dekart (La E u Tureni, 1596. – Stokholm, 1650.) bio je francuski filozof i matematičar. Školovao se kod jezuita u La Flešu i studirao pravo u Poatjeu, a veliki deo stvaralačkog života proveo je u Holandiji. Godine 1649. prihvatio je poziv švedske kraljice Kristine i preselio se u Stokholm, gde je umro sledeće godine.

U Raspravi o metodi (Discours de la méthode, 1637) piše o sopstvenoj potrazi za pouzdanim znanjem. Jedno od njegovih pravila može se primeniti i van filozofije. Težak problem treba rastaviti na manje delove, a zatim krenuti od najjednostavnijih. U Geometriji (La Géométrie), objavljenoj uz Raspravu, povezao je algebru i geometriju. Kriva se tako može proučavati pomoću jednačine.

U Meditacijama o prvoj filozofiji (1641) sumnja postaje misaoni eksperiment. Dekart zamišlja varalicu dovoljno moćnog da ga zavara čak i pri računanju. Iz tog eksperimenta razvija raspravu o postojanju Boga, pouzdanosti znanja i razlici između uma koji misli i tela koje zauzima prostor.

U Načelima filozofije (1644) pokušava da iz opštih načela objasni prirodu i kretanje tela. U Strastima duše (1649) okreće se osećanjima i pita kako telesne promene utiču na ono što doživljavamo. To pitanje ima i sasvim svakodnevnu stranu. Strah ili ljutnja mogu nas navesti da delujemo pre nego što stignemo da procenimo šta se zapravo dogodilo.


Titel im Angebot