René Descartes

René Descartes

Što ostaje sigurno ako posumnjamo čak i u to jesmo li budni? René Descartes kreće od iskustva sna, u kojem nam se izmišljeni prizori čine jednako stvarnima kao i ono što vidimo na javi. Ipak, dok sumnja, ne može posumnjati u to da upravo misli. Iz te jednostavne radnje izvodi svoju najpoznatiju tvrdnju „Mislim, dakle jesam.“

Descartes (La Haye u Touraineu, 1596. – Stockholm, 1650.) bio je francuski filozof i matematičar. Školovao se kod isusovaca u La Flècheu i studirao pravo u Poitiersu, a velik dio stvaralačkog života proveo je u Nizozemskoj. Godine 1649. prihvatio je poziv švedske kraljice Kristine i preselio se u Stockholm, gdje je umro sljedeće godine.

U Raspravi o metodi (Discours de la méthode, 1637.) piše o vlastitoj potrazi za pouzdanim znanjem. Jedno od njegovih pravila može se primijeniti i izvan filozofije. Težak problem treba rastaviti na manje dijelove, a zatim krenuti od najjednostavnijih. U Geometriji (La Géométrie), objavljenoj uz Raspravu, povezao je algebru i geometriju. Krivulja se tako može istraživati pomoću jednadžbe.

U Meditacijama o prvoj filozofiji (1641.) sumnja postaje misaoni pokus. Descartes zamišlja varalicu dovoljno moćnog da ga zavara čak i pri računanju. Iz toga pokusa razvija raspravu o postojanju Boga, pouzdanosti znanja i razlici između mislećega uma i tijela koje zauzima prostor.

U Načelima filozofije (1644.) pokušava iz općih načela objasniti prirodu i gibanje tijela. U Strastima duše (1649.) okreće se osjećajima i pita kako tjelesne promjene utječu na ono što doživljavamo. To pitanje ima i sasvim svakodnevnu stranu. Strah ili ljutnja mogu nas potaknuti na djelovanje prije nego što stignemo prosuditi što se zapravo dogodilo.


Naslovi u ponudi