Jacques Attali

Francuski ekonomist, društveni teoretičar i političar židovskog podrijetla (Alžir, 1. XI. 1943). Diplomirao je na nekoliko Visokih škola u Parizu: Politehničkoj školi (1963), École nationale supérieure des mines (akronim MINES), Institut d’études politiques te na prestižnoj École nationale d’administration (akronim ENA) 1970. Doktorirao je ekonomiju 1972. na Sveučilištu Paris-Dauphine, na kojem je predavao 1968–85. Politikom se počeo baviti 1970., kada je postao član Državnoga vijeća, 1973. postao je glavni savjetnik Françoisa Mitteranda, a kasnije je surađivao na gospodarskim planovima s predsjednicima Nicolasom Sarkozyjem, Françoisom Hollandeom te tadašnjim ministrom gospodarstva Emmanuelom Macronom (francuski predsjednik od 2017). Djelovao je i na međunarodnome planu, a najznačajniji su mu angažmani bili utemeljenje europskog programa za razvoj novih tehnologija EUREKA 1984. te Europske banke za obnovu i razvoj (European Bank for Reconstruction and Development, akronim EBRD) 1991., koje je bio prvi predsjednik. U svom ekonomskom i društvenom mišljenju zauzimao se za međunarodno institucionalno upravljanje ekonomijom, osobito financijama, a kao veliki obožavatelj glazbe u knjizi Buka: esej o političkoj ekonomiji glazbe (Bruits: essai sur l’economie politique de la musique, 1977) pokazuje važnost glazbene produkcije u proizvođenju društva. Bavio se filmom, pisao pjesme i romane. Važnija djela: Ekonomska analiza političkog života (Analyse économique de la vie politique, 1973), Politički modeli (Modèles politiques, 1974), Nova francuska ekonomija (La Nouvelle Économie française, 1978), Kanibalski poredak: život i smrt medicine (L’ordre cannibale: vie et mort de la medicine, 1979; hrvatski prijevod 1984), Tri svijeta (Les trois mondes, 1981, hrvatski prijevod 1981), Povijest vremena (Histoires du temps, 1982; hrvatski prijevod 1992), Vječni život (La Vie éternelle, 1989), Ekonomija propasti (Économie de l’apocalypse, 1994), Staze mudrosti (Chemins de sagesse, 1996), Bratstva: nova utopija (Fraternités: Une nouvelle utopie, 1999), Židovi, svijet i novac (Les Juifs, le monde et l’argent, 2002), Nomadski čovjek (L’Homme nomade, 2003), Razum i vjera: Averroes, Majmonid i Toma Akvinski (Raison et foi: Averroès, Maïmonide, Thomas d’Aquin, 2004), Kriza, a poslije? (La Crise, et après?, 2008; hrvatski prijevod 2009), Povijest modernizma (Histoire de la modernité, 2013).