Ujevićevo pjesničko i mističko iskustvo
Djelo analizira teorijska promišljanja Tina Ujevića o pjesništvu, s posebnim naglaskom na njegov odnos prema mističnom iskustvu.
Kovačević istražuje kako je Ujević percipirao ulogu pjesnika i prirodu pjesničkog stvaranja. Ujević je vjerovao da pjesništvo nadilazi puko estetsko izražavanje, te da ima sposobnost povezivanja s dubljim, mističnim razinama postojanja. Pjesnik, prema Ujeviću, djeluje kao posrednik između materijalnog svijeta i transcendentalnih sfera, koristeći jezik kao alat za otkrivanje skrivenih istina.
Autor također analizira Ujevićevo shvaćanje mističnog iskustva, koje se očituje kroz njegovu poeziju. Ujević je često koristio simbole i metafore kako bi izrazio neizrecivo, pokušavajući približiti čitatelju vlastita duhovna iskustva i introspektivne spoznaje. Kovačević ističe da je za Ujevića mistika bila integralni dio pjesničkog izraza, omogućujući mu da istražuje teme poput egzistencije, ljubavi, patnje i duhovnog prosvjetljenja.
Knjiga pruža dubinski uvid u filozofske i estetske aspekte Ujevićeve poetike, osvjetljavajući njegovu jedinstvenu sposobnost da spoji mističko iskustvo s pjesničkim izrazom. Kovačevićev rad doprinosi boljem razumijevanju kompleksnosti Ujevićeve poezije i njegovog mjesta unutar hrvatske književnosti.
Jedan primerak je u ponudi
