Prva hrvatska glagoljska početnica: pretisak Početnice iz 1527
Najstariji sačuvani hrvatski bukvar i značajan spomenik hrvatske glagoljske baštine, štampan u Veneciji od strane Andrije Torezanija. Faksimilski reprint iz 1983. godine, sa transliteracijom i pogovorom Josipa Bratulića.
Knjiga ima šest listova (11 stranica) i bogato je ilustrovana sa 20 drvoreza koji označavaju odeljke, uključujući i prikaz dvanaest apostola. Jezik je staroslovenski hrvatske redakcije, dok su završne molitve na čakavskom, narodnom jeziku, namenjenom ličnoj pobožnosti, poput molitvi za vreme obroka.
Sadržaj bukvara prati model latinskih bukvara: nakon pobožnog priziva, glagoljska slova su u nizu, zatim slede Anđeoski pozdrav (Zdravo Marija), Očenaš, pet Davidovih psalama (109–113), Magnifikat, Pesma nad pesmama i Apostolsko verovanje sa mešovitim redosledom članova vere. Završne molitve imaju apokrifni karakter, kako Bratulić navodi. Cilj reprinta je da se sačuva čitanje glagoljice među učenicima, studentima i ljubiteljima hrvatske kulture, čime se čuva svedočanstvo o usponima i padovima naroda.
Štamparija Torezanija, poznata po Baromićevom brevijaru (1493), igrala je ključnu ulogu u hrvatskom štamparstvu. Bukvar iz 1527. godine prethodi većim delima, kao što je Misal Pavla Modrušanina (1528). Nacionalna i univerzitetska biblioteka je otkupila originalni primerak od jednog minhenskog antikvara, što je omogućilo ovaj reprint. Bratulićev pogovor ističe značaj glagoljice kao simbola hrvatske pismenosti i kulturnog identiteta.
Jedan primerak je u ponudi
