Odsustvo do buđenja
Odsustvo do buđenja (1953) debitantski je roman Leona Urisa temeljen na njegovom iskustvu u Drugom svjetskom ratu kao pripadnika 6. pukovnije marinaca.
Priča, ispričana djelomično iz perspektive Maca, šefa komunikacija, i u trećem licu, prati grupu mladih američkih marinaca tijekom rata na Pacifiku. Roman istražuje njihovu obuku, prijateljstva, ljubavi i borbe protiv japanskih snaga.
Glavni likovi uključuju Dannyja Forrestera, idealističnog mladića zaljubljenog u Kathy, te raznoliku skupinu marinaca poput Andyja Hookansa i L. Q. Jonesa, koji se suočavaju s brutalnostima rata. Roman detaljno opisuje napornu obuku u kampu, borbene operacije na otocima poput Guadalcanala i Saipana, te psihološke i emocionalne izazove vojnika. Uris prikazuje njihovu hrabrost, ali i strah, gubitke i moralne dileme, dok naslov „Bojni poklič“ (u prijevodu „Odsustvo do buđenja“) aludira na bijeg od surove stvarnosti rata kroz duh zajedništva i unutarnju snagu.
Kroz dokumentaristički stil, Uris vjerno bilježi ratna iskustva, naglašavajući bratstvo među vojnicima, ali i cijenu rata. Roman, ekraniziran 1955., slavi otpornost marinaca, dok istovremeno otkriva besmisao i traume sukoba. Djelo je postalo bestseler, učvrstivši Urisovu reputaciju majstora epske proze.
Jedan primerak je u ponudi
