Foucault

Foucault

Gilles Deleuze

Deleuzeov portret Foucaulta (1986.) nije monografija, već kreativno "mišljenje s Foucaultom". Analizira arheologiju znanja, uvodi pojmove arhive, moći, subjektivacije i "nabora" (fold) kao ključne za Foucaultovu misao o znanju, moći i subjektu.

Foucault (1986.) je Gilles Deleuze napisao dvije godine nakon Foucaultove smrti (1984.) kao intimni intelektualni hommage i "mentalni portret" prijatelja. To nije običan uvod ili sažetak Foucaultovih djela, već duboko kreativno čitanje – Deleuze "misli uz Foucaulta", razvija njegove koncepte dalje, koristeći vlastiti filozofski aparat (rizom, događaj, snage...).

Knjiga je podijeljena u dva glavna dijela:

  1. Od arhive do dijagrama
  • Novi arhivist (Arheologija znanja, 1969.): Foucaultovo znanje nije kontinuirana povijest ideja, već diskurzivne formacije – "vidljivo" i "izrecivo" (vidljivo i artikulirano). Deleuze uvodi pojam arhive kao sustava koji određuje što se može reći i vidjeti u epohi.
  • Novi kartograf (Nadzirati i kažnjavati, 1975.): Foucault prelazi od diskursa na prakse moći – od suverene moći na disciplinu (panoptikon, zatvor, škola, tvornica). Deleuze to tumači kao dijagram – apstraktni stroj moći koji raspoređuje snage.
  1. Topologija: "Misli drugačije"
  • Strate (znanje): povijesne formacije vidljivog i izrecivog.
  • Strategije (moć): misao izvan (thought of the outside) – moć nije represivna, već produktivna, odnosi snaga.
  • Presavijanja / foldovi (subjektivacija): kasni Foucault (briga o sebi, etika) – subjekt nije dan, već se stvara "presavijanjem" vanjskih snaga prema unutra. To je ključna Deleuzeova inovacija: Foucaultov subjekt kao "unutrašnjost vanjskog", otpor moći kroz estetiku postojanja.

Deleuze Foucaultovu misao vidi kao kontinuiranu evoluciju: od arheologije → genealogije moći → etike subjekta. Posebno ističe "smrt čovjeka" ne kao nihilizam, već kao oslobađanje života, rada i jezika od antropocentrične figure. Dodatak o "smrti čovjeka i nadčovjeku" povezuje Foucaulta s Nietzscheom.

Stil je gust, poetski, pun Deleuzeovih metafora (dijagram, fold, snage), što ga čini izazovnim, ali i uzbudljivim čitanjem. Mnogi ga smatraju jednim od najboljih tumačenja Foucaulta – ne objektivnim, već produktivnim, jer Deleuze stvara "Foucaulta-Deleuzea".

Prevod
Boris Žličar
Urednik
Ivan Vidak
Naslovnica
Gabrijela Farčić
Dimenzije
15,5 x 11,5 cm
Broj strana
199
Izdavač
Sandorf, Zagreb, 2023.
 
Latinica. Broširano.
Jezik: Hrvatski.

Jedan primerak je u ponudi

Stanje:Novo
Dodato u korpu!
 

Zanima Vas i neka druga knjiga? Možete pretražiti našu ponudu pomoću pretrage ili prelistati knjige po kategorijama.

Možda će Vas zanimati i ovi naslovi

Logika smisla

Logika smisla

Gilles Deleuze

Žilova Delezova „Logika smisla“ (1969) jedno je od njegovih najvažnijih filozofskih dela. Ono istražuje prirodu smisla, događaja, površina i besmisla kroz paradokse jezika, stoičke filozofije i književnosti (Luis Kerol).

Sandorf, 2015.
Hrvatski. Latinica. Broširano.
19,56
Proust i znakovi

Proust i znakovi

Gilles Deleuze

Delezovo filozofsko tumačenje Prustovog remek-dela „U potrazi za izgubljenim vremenom“. Delez tumači roman kao sistem znakova i uči kako umetnost proizvodi višu spoznaju kroz znakove ljubavi, sećanja i umetnosti.

Sandorf, 2020.
Hrvatski. Latinica. Broširano.
9,34
Martin Hajdeger i nacionalsocijalizam

Martin Hajdeger i nacionalsocijalizam

Slobodan Žunjić

Slobodan Žunjić u svojoj knjizi Martin Hajdeger i nacionalsocijalizam (1992) detaljno istražuje vezu između filozofije Martina Hajdegera i njegovog angažovanja u nacističkom režimu.

Književna zajednica Novog Sada, 1992.
Srpski. Latinica. Tvrde korice.
12,62
Politički liberalizam

Politički liberalizam

John Rawls

John Rawls, der Begründer des modernen Liberalismus, bietet einen Fahrplan für eine stabile Gesellschaft: „Politischer Liberalismus“, eine Fortsetzung des Klassikers „Eine Theorie der Gerechtigkeit“, ist nicht nur eine philosophische Abhandlung, sondern e

Kruzak, 2000.
Hrvatski. Latinica. Broširano.
32,56
Čovjek: Njegova priroda i njegov položaj u svijetu

Čovjek: Njegova priroda i njegov položaj u svijetu

Arnold Gehlen

Arnold Gehlens Hauptwerk "Der Mensch" stellt seit seinem Erscheinen 1940 das zentrale Werk der Philosophischen Anthropologie dar.

Svjetlost, 1990.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
12,28