Sloveni u dalekoj prošlosti
Temeljno arheološko-povijesno djelo o etnogenezi Slavena od II. tisućljeća pr. Kr. do sredine I. tisućljeća n. e. Autor rekonstruira podrijetlo, kulturu i rane migracije Slavena na temelju arheoloških nalaza.
Sloveni u dalekoj prošlosti jedno je od najvažnijih i najcitiranijih djela ruskog arheologa i akademika Valentina Vasiljeviča Sedova (1924.–2004.), vodećeg stručnjaka za slavensku etnogenezu u drugoj polovici 20. stoljeća.
Knjiga je sveobuhvatna sinteza arheoloških, lingvističkih i povijesnih podataka o najranijoj povijesti Slavena. Sedov prati proces izdvajanja Slavena iz zajedničke drevnoeuropske zajednice, njihov razvoj u razdoblju prije Velike seobe naroda te formiranje slavenske etničke i jezične zajednice. Posebnu pažnju posvećuje arheološkim kulturama koje povezuje sa Slavenima (npr. zarubinečka, černjahovska, praška kultura), njihovim naseljima, materijalnoj kulturi, pogrebnim običajima i odnosima sa susjednim narodima (Balti, Germani, Iranci, Finci).
Djelo je pisano sustavno i znanstveno, s bogatim kartama i ilustracijama. Predstavlja klasičan rad tzv. sovjetske/ruske arheološke škole, koji naglašava autohtoni razvoj Slavena na području Istočne Europe, uz prihvaćanje određenih migracijskih elemenata.
Knjiga je opsežna i smatra se obaveznom literaturom za sve koji se bave slavenskom prapoviješću, arheologijom i ranim srednjim vijekom. Iako su neke teze danas djelomično revidirane novim genetičkim istraživanjima, Sedovljevo djelo ostaje temeljni referentni rad u području.
Jedan primerak je u ponudi
