
Dalekozor duha
Zbirka eseja i kritika Stanislava Šimića iz 1937. godine, *Dalekozor duha*, donosi oštroumna, polemička i stilski briljantna razmatranja o hrvatskoj književnosti, kulturi i umetničkim kriterijumima.
Zbirka književnih kritika, eseja i polemičkih rasprava iz 1937. godine, Dalekozor duha, predstavlja jedno od najznačajnijih i najuticajnijih dela istaknutog hrvatskog pisca, kritičara i esejiste Stanislava Šimića. U ovoj knjizi autor – služeći se beskompromisnom intelektualnom oštrinom, dubokom erudicijom i svojim prepoznatljivim polemičkim žarom – analizira savremene književne pojave, autore i estetske pokrete međuratnog perioda. Kroz ove tekstove, Šimić strastveno zagovara visoke umetničke standarde, jezičku čistotu i autentičnost književnog izraza, dok se istovremeno oštro suprotstavlja književnom amaterizmu, površnosti i ideološkoj jednodimenzionalnosti. Njegov stil odlikuju izuzetna jezička preciznost, lucidna zapažanja i osobena upotreba metafore, čime se književna kritika uzdiže na nivo samostalne umetničke forme. Dalekozor duha ostaje neizostavno štivo za razumevanje hrvatske književne kritike tridesetih godina 20. veka i služi kao trajni spomenik Šimićevoj nepokolebljivoj borbi za estetske vrednosti.
Jedan primerak je u ponudi









