O mamama sve najbolje

Lik majke vrlo je često opisivan kroz povijest hrvatske dječje književnosti (proze i poezije). Međutim, taj opjevani motiv stvorio je i određene klišeizirane, idealizirane ili pomalo tipizirane uloge kako treba izgledati lik majke. Majka je najčešće prikazana kao strog, ali i blag uzor djeci, kao nesebična i neumorna radilica u obitelji, kao vječna i samopožrtvovna patnica, tragična i zadivljujuća heroina. Tek u novijoj postmodernističkoj prozi lik zadobiva oprečne maćuhinske osobine, a pisci pišu kao da se osvećuju uobičajenom liku majke.

U romanu O mamama sve najbolje situacija je drukčija. Iako je glavni lik majke šaljivo i karikirano prikazan, on nije potpuno neuvjerljiv jer neuljepšano prikazuje skrivena maštanja odraslih i njihove teškoće da uvijek pred djecom predstavljaju ulogu uzornog odgajatelja.