Bjesovi
Bjesovi (1872.) je mračan roman koji istražuje politički fanatizam, nihilizam i moralni kaos u Rusiji 19. stoljeća. Radnja, inspirirana stvarnim ubojstvom revolucionara, smještena je u provincijski grad gdje se sukobljavaju ideje i ideologije.
Priča prati skupinu zavjerenika predvođenih Nikolajem Stavroginom, karizmatičnim, ali moralno ispraznim likom, i Petrom Verkhovenskim, fanatičnim nihilistom koji planira revoluciju. Verkhovenski okuplja raznoliku grupu – od idealista Šatova do ciničnog Kirillova – kako bi destabilizirali društvo. Njihovi planovi, uključujući ubojstva i podmetanja, vode ka tragičnom kaosu. Stavrogin, središnja figura, oličenje je duhovne praznine; njegovi odnosi s drugim likovima, uključujući Lizu i Marju, otkrivaju njegovu unutarnju disharmoniju.
Roman istražuje sukob između vjere, ateizma i revolucionarnih ideja, kritizirajući destruktivnu prirodu nihilizma i političkog ekstremizma. Kroz složene likove, poput Stepan Trofimoviča, oca Verkhovenskog, koji simbolizira zapadnjački liberalizam, Dostojevski ispituje moralnu i duhovnu krizu. Pripovjedač, lokalni kroničar, dodaje satiričan ton, dok se radnja razvija u sve mračniju spiralu nasilja i očaja.
Bjesovi su proročanska analiza društvenih nemira i opasnosti ideološkog fanatizma, s naglaskom na tragične posljedice gubitka moralnih vrijednosti. Roman završava tragično, ostavljajući dojam neizbježnosti propasti kada se ideologija odvoji od humanosti.
Knjiga se sastoji od dva toma.
Jedan višetomni primerak je u ponudi.
