Evanđelje po čovjeku

Drago Čondrić stvara, evo, svoje pjesničko Evanđelje pod snažnim, ali zbunjujućim nazivom Evanđelje po čovjeku... Bez pjesničke dimenzije navedeni naslov ne bismo mogli shvatiti osim kao pretencioznost. A ovaj autor nipošto nije pretenciozan. On je vjernik, Kršćanin, sljedbenik Krista, i njegovo je djelo primjer kristocentričnog književnog stvaralaštva. U svome Evanđelju Čondrić pjesničkim rekvizitarijem, ali i znanjem teologa i osjećajnošću ljubitelja Sophie, slijedi Kristov zemaljski hod zapisan u Novom zavjetu, u pravim evanđeljima. Čini to u bijelom stihu, s povišenim emocionalnim nabojem koji se ponekad približava biblijskoj poetici, ponekad Tinu Ujeviću i Anki Petričević. U cjelini gledano, Drago Čondrić je ostvario potrebnu atmosferu u svojim pjesmama, suvereno se kretao do ruba lirske proze, postigao unutarnju rimu i suglasje nosivih pojmova, ali uz cijenu nametnutog esejizma. Nezavisno od ove žrtve, zbirka Evanđelje po čovjeku snažan je i motivirajući prilog suvremenoj hrvatskoj poeziji kršćanskog nadahnuća.