
Zakon o opštenarodnoj odbrani
Zakon o narodnoj odbrani iz 1982. godine bio je osnovni pravni akt Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije kojim je regulisana odbrambena politika države.
Zasnovan je na konceptu „opšte nacionalne odbrane i društvene samozaštite“, što je značilo da su svi građani, organizacije i institucije bili uključeni u sistem odbrane zemlje.
Glavne odredbe zakona su uključivale:
Teritorijalna odbrana (TO): Osnivanje i organizovanje TO na nivou republika, opština, četa i mesnih zajednica, sa ciljem odbrane teritorije i stanovništva.
Civilna zaštita: Mere za zaštitu i spasavanje stanovništva i materijalnih dobara u slučaju rata, prirodnih katastrofa i drugih nesreća.
Obaveze građana: Učešće u obuci, vežbama i drugim aktivnostima vezanim za odbranu i zaštitu.
Koordinacija sa JNA: Koordinacija planova i aktivnosti Teritorijalne odbrane sa Jugoslovenskom narodnom armijom.
Zakon je naglašavao važnost pripravnosti, samoupravljanja i solidarnosti u sistemu odbrane, odražavajući političku i društvenu strukturu tadašnje Jugoslavije.
Jedan primerak je u ponudi
- Pečat biblioteke