Zakon o opštenarodnoj odbrani

Temeljio se na konceptu "općenarodne obrane i društvene samozaštite", što je značilo da su svi građani, organizacije i institucije bili uključeni u sustav obrane zemlje.​

Glavne odredbe zakona uključivale su:​

Teritorijalna obrana (TO): Uspostava i organizacija TO na razini republika, općina, poduzeća i mjesnih zajednica, s ciljem obrane teritorija i stanovništva.​

Civilna zaštita: Mjere za zaštitu i spašavanje stanovništva i materijalnih dobara u slučaju ratnih djelovanja, prirodnih nepogoda i drugih nesreća.​

Obveze građana: Sudjelovanje u obuci, vježbama i drugim aktivnostima vezanim uz obranu i zaštitu.​

Koordinacija s JNA: Usklađivanje planova i djelovanja Teritorijalne obrane s Jugoslavenskom narodnom armijom.​

Zakon je naglašavao važnost pripravnosti, samoupravljanja i solidarnosti u obrambenom sustavu, odražavajući političku i društvenu strukturu tadašnje Jugoslavije.