
Iz tame svijeta
Dževad Karahasan, majstor eseja i proze, u zbirci „Iz tame sveta“ objedinjuje tri zbirke kratkih priča nastalih tokom 35 godina stvaralačkog rada: „Kraljevske legende“ (1980), „Kuća za umorne“ (1993/2014) i „Izveštaji iz mračne provincije“ (2007).
Naslov evocira marginalizovane svetove – zaboravljene od drugih i Boga – gde tama nije samo odsustvo svetlosti, već višak značenja i nedostatak stvarnosti, a Bosna postaje vidljiva slika nevidljivog srca sveta.
Strukturno, sve tri su zbirke dužih priča koje čine zaokruženu celinu: Kraljevske legende imaju prstenasti oblik poput Hiljadu i jedne noći, smeštene u srednji vek, gde priče izviru iz jedne i ogledaju je, istražujući želju i strah u dvorskim intrigama. Kuća za umorne prostorno i karakterno povezuje likove u izolaciji – umorne od života, razdvojene, u poodmaklim godinama, koji žive iza zatvorenih vrata, gde se život pretvara u melanholično čekanje. Izveštaji iz Mračnog vilajeta povezuju priče sa ratom u Bosni, uvlačeći likove u njihov unutrašnji previranja; Bosna je crna rupa koja otkriva skrivene istine, a satovi simbolizuju večno čekanje između života i smrti.
Opšte teme – melanholija, emocionalna blokada, nemogućnost delovanja, latentni strah i nada – analiziraju balkansku psihu: „Naš koncept slobode je infantilan... mi smo priroda koja više ne može da podnese samu sebe, ali se ipak raduje u sebi... zaboravili smo da se život može oblikovati i da život može biti umetnost.“
Karahasanov stil je monologski, duboko ukorenjen u likovima, sa retkim dijalozima i sveznajućim, ponekad nepouzdanim naratorom. Poetski jezik, gust i svetao, meša tok svesti sa razmišljanjima o gradu, baštama i svetu, gušeći zaplet mudrošću koja zahteva višestrano čitanje. Ova antologija, hronika tame i svetlosti, slavi Bosnu kao mikrokosmos Evrope, gde se tama rađa iz srca sveta.
Jedan primerak je u ponudi





