Malo prije svega odavno smo
Malo prije svega odavno smo je jedanaesta zbirka poezije Gorana Rema (r. 1958., Osijek), pjesnika, esejista, književnog povjesničara i pripadnika kvorumaške generacije u hrvatskoj književnosti.
Naslov – paradoksalan i nostalgičan – sugerira trenutak koji je "malo prije" sadašnjosti, ali već "odavno" prošao: osjećaj da je ljubav, život ili sreća već bila tu, ali je promašena ili nestala. Zbirka je intimni ljubavni kanconijer – "love story o dvoje i troje" (kako je sam autor opisao) – gdje se kroz pjesme prepliću sjećanja, čežnja, ironija i fina buka ljubavi.
Pjesme počinju kao jezične "provokacije" (igrom riječi, aluzijama, intertekstualnošću), a završavaju osvojenom slobodom i ponuđenom čitatelju. Rem koristi ritam, ponavljanja i suptilnu ironiju da prikaže ljubav kao ples, šapat i buku – emocionalnu nepriču punu nježnosti, tuge i lucidnosti.
Stil je zreo, heterogen, s dozom postmodernističke igre, ali duboko emotivan – bez patetike, s naglaskom na osjećaje koji se ne mogu uhvatiti, već samo naznačiti. Kritičari ističu da je ovo Remova najintimnija i najljubavnija zbirka, gdje se kvorumaški duh susreće s osobnom lirikom. Knjiga je cijenjena kao osvježavajući glas u suvremenoj hrvatskoj poeziji – tiha, ali snažna priča o ljubavi koja je "odavno" tu, a ipak uvijek "malo prije".
Jedan primerak je u ponudi
