
Najsmo luđi: Grafiti i subkultura
Ovu knjigu posvećujemo njenim pravim autorima – devojčicama i dečacima koji ne oklevaju da ruše zidove oko nas i predstave svoje prisustvo i svoje postojanje u nama.
U vreme kada se ruše naizgled trajni zidovi do skora (ZID MOŽDA NIJE SJAJAN ALI JE VEOMA TRAJAN – Berlin), ovi mladi ljudi pokušavaju da svojim grafitima i na svoj način (kao da) grade – da pošalju poruku i „pozdrave nekoga“, da uspostave neku vrstu kontakta sa svojim vršnjacima i bešćutnim svetom koji ih oplakuje. Sigurno je – uspeli su u tome jer su svojom ranjivošću, prikrivenom prividom bezobzirne hladnoće, dotakli nas, a možda i vas – čitaoce ove knjige. I zato, neizmerno hvala Svetom Pankeru, Braji, Adamu, Azri, Džeriju, Ivici, Paru, Niki, Nadi, Šarlu, Žohi, Veli, Jeli, Morisonu, Ambrozu, Dami, Žari, Falaku, Željku, Kvasi, pokojnom Brli i svima onima koji su, pripadali Đirevcima i generaciji srećnika ili ne, na razne načine pomogli ovom istraživanju. Veliko hvala i našoj Danijeli na njenoj veštini i istrajnosti, bez kojih bi ova studija bila siromašnija. Posebnu zahvalnost dugujemo profesoru – čoveku koji često ima više vremena za nas i naš rad nego za sebe i sve što radi. Anči, Bul i Lale
Jedan primerak je u ponudi




