
Moj Dren: Roman o psima i ljudima
Roman o lojalnosti, dresuri i iskušenjima sa kojima se suočavaju i ljudi i psi. Kroz priču o psu Drenu i njegovom narodu, narator otkriva ljubav, ponos, krhkost i odgovornost suživota.
Moj Dren – roman o psima i ljudima Danka Anđelinovića je topla i istovremeno gorka proza o vezama koje stvaramo sa životinjama i šta te veze govore o nama. U centru je Dren, pas sa jakim karakterom: inteligentan, osetljiv i dovoljno tvrdoglav da ostane svoj. Kroz epizode štenećeg doba, učenja, prvih pobeda i pogrešnih koraka, pratimo kako se pas oblikuje – ali i ljudi oko njega: vlasnik koji uči strpljenju, komšije koje projektuju strahove, lovci i prolaznici koji u Drenu vide ono što im samim nedostaje – odanost, hrabrost, igra.
Anđelinović priča jednostavno i precizno, sa mnogim zapažanjima o ponašanju psa: kako pas čita raspoloženja, kako tugu pretvara u pokret, a radost u rituale. U ovom ogledalu, izoštrava se i ljudska priroda: sujeta, kratkotrajni bes, ponos zbog malih pobeda, tiha nežnost koja se najjasnije vidi u malim gestovima – češljanju krzna, kasnoj noćnoj šetnji, parčetu hleba podeljenom bez reči. Radnja se kreće između doma, ulice i prirode; napetost ne stvaraju spektakularni obrti već odluke koje svakodnevni život pretvaraju u moralne izbore: pustiti ili zadržati, kazniti ili strpljivo poučavati, izabrati bezbednost ili slobodu.
Roman je o psima jer je pun mirisa, tragova, okretanja uha; o ljudima jer postavlja pitanja: šta je dobar život, kako izgleda briga koja ne guši, šta znači odgovornost prema slabijima. Zbog tople narativne mere i niza ubedljivih scena, knjiga podjednako privlači ljubitelje pasa, čitaoce realistične proze i one koji traže priču koja smiruje, ali ne pojednostavljuje. Moj Dren ostaje u sećanju dugo nakon čitanja – poput prisustva vlažnog nosa na dlanu i tihog, poverljivog pogleda koji nas uči kako da budemo ljudi.
Jedan primerak je u ponudi
- Blago oštećenje korica





