Kozaci
Kozaci (1863.) su ključno djelo Tolstojevog ranog stvaralaštva, most između njegovih autobiografskih radova i kasnijih epova. Inspiriran Tolstojevim vlastitim iskustvima na Kavkazu, djelo postavlja temelje za njegovu kritiku civilizacije.
U carskoj Rusiji 19. stoljeća, mladi plemić Dmitrij Olenjin, razočaran površnim životom moskovske elite, napušta grad u potrazi za smislom. Odlučuje se pridružiti ruskoj vojsci na Kavkazu, gdje se suočava s divljom ljepotom prirode i slobodnim duhom kozaka, naroda čiji život oličava jednostavnost i neovisnost. Roman Kozaci, remek-djelo Lava Nikolajeviča Tolstoja, prati Olenjinovu unutarnju i vanjsku avanturu.
Stigavši u kozačko selo, Olenjin je očaran prirodnim načinom života i privučen Marijankom, snažnom i neovisnom djevojkom, zaručnicom lokalnog junaka Lukasa. Dok pokušava osvojiti njezinu naklonost, Olenjin se bori s vlastitim osjećajima i neskladom između svog aristokratskog podrijetla i kozačkih vrijednosti. Kozaci, iako gostoljubivi, promatraju ga kao stranca, a njegovi romantični snovi o Marijanki suočavaju se s njezinom odanošću Luki i zajednici.
Kroz lovačke izlete, razgovore s mudrim starim kozakom Eroškom i promatranje kozačkog života, Olenjin počinje shvaćati ograničenja svog svjetonazora. Roman istražuje sukob između civilizacije i prirode, romantiziranih ideala i stvarnosti, te potragu za autentičnošću. Na kraju, Olenjin shvaća da ne može u potpunosti pripadati svijetu kozaka, ali njegovo iskustvo mijenja njegov pogled na život, ostavljajući ga s gorčinom, ali i dubljim razumijevanjem.
Roman je u početku izazvao podijeljene reakcije. Kritičari su hvalili živopisne opise prirode i kozačkog života, ali neki su smatrali radnju nedovoljno razvijenom u usporedbi s kasnijim Tolstojevim djelima. Čitatelji su cijenili romantičnu i filozofsku dubinu, a djelo je utjecalo na rasprave o sukobu kulture i prirode. Danas se Kozaci smatraju klasikom koji otkriva Tolstojevu ranu genijalnost i promišljanja o ljudskoj egzistenciji.
Dva primerka su u ponudi
