Erich Segal

Erich Wolf Segal (16. lipnja 1937., Brooklyn, New York – 17. siječnja 2010., London) bio je američki pisac, scenarist i klasični filolog. Rođen u židovskoj obitelji, sin rabina, Segal je završio klasičnu filologiju na Harvardu (diplomirao 1958., magistrirao 1959., doktorirao 1965. o antičkoj komediji). Predavao je grčku i latinsku književnost na Harvardu, Yaleu, Princetonu, Münchenu, Dartmouthu i Oxfordu (Wolfson College, počasni fellow 1999.–2010.). Poznat po strasti prema antičkom teatru, napisao je značajne studije poput Roman Laughter: The Comedy of Plautus (1968.) i The Death of Comedy (2001.).

Segalov književni proboj dogodio se s romanom Ljubavna priča (Love Story, 1970.), bestselerom prevedenim na 33 jezika, s preko 20 milijuna primjeraka. Roman, temeljen na njegovom scenariju, adaptiran je u film (1970., Zlatni globus za scenarij). Nastavak, Oliverova priča (1977.), također je ekraniziran. Ostali romani uključuju Man, Woman and Child (1980.), The Class (1985., nagrađivan u Francuskoj i Italiji), Doctors (1988.), Acts of Faith (1992.) i Only Love (1997.). Kao scenarist radio je na filmu Yellow Submarine (1968.). Bio je i komentator maratona na Olimpijskim igrama 1972. i 1976. Unatoč uspjehu, kritičari su često smatrali njegove romane sentimentalnima.

Segal je patio od Parkinsonove bolesti 25 godina, a umro je od srčanog udara. Oženjen Karen James, imao je dvije kćeri, uključujući spisateljicu Francescu Segal. Njegov rad ostaje sinonim za emotivnu jednostavnost i kulturni utjecaj Ljubavne priče.