Carl Gustav Jung

Švicarski psiholog i psihijatar (Kesswill, Thurgau, 26. VII. 1875 – Küsnacht, 6. VI. 1961), utemeljitelj analitičke psihologije. Studirao je medicinu u Baselu (1895–1900) i Zürichu (1902). Surađivao je s E. Bleulerom te P. Janetom. Predavao na sveučilištima u Zürichu (1933–41) i Baselu (1943). Sa S. Freudom 1909. u SAD-u držao predavanja. Uz Freudovu potporu 1911. postao je predsjednik International Psychoanalitic Association, od 1914. njihova je suradnja bila prekinuta jer su se Jungove interpretacije i teorijski pogledi na psihoanalizu, napose na nesvjesno i libido, razlikovali od Freudovih. Za Freuda, libido je izvor seksualne energije, a za Junga opća životna energija utemeljena na stvaralačkom kolektivnom nesvjesnom. Freud je djetinjstvu pridavao izrazitu determinističku ulogu u razvoju ličnosti, a Jung je vjerovao da se ličnost može mijenjati i u kasnijem životu oblikujući se ciljevima i težnjama.

Prema Jungovu sustavu ličnosti psiha ima tri razine: svijest ili ego; nesvjesnu ličnost (zaboravljeni i potisnuti doživljaji koji se katkada pretvore u komplekse); dublje kolektivno nesvjesno, koje sadrži nagomilano iskustvo prijašnjih naraštaja uključujući i životinjsko naslijeđe. Kolektivno ili transpersonalno nesvjesno temelj je ličnosti i ima najsnažnije djelovanje; ono je skladište općega razvoja i skrivenoga pamćenja naslijeđenoga iz baštinjene prošlosti čovječanstva. Sastavnice kolektivnoga nesvjesnog Jung je nazvao arhetipovima (npr. energija, heroj, majka, zemlja, smrt, rođenje, ponovno rođenje, jedinstvo, sloga, Bog, demon).

Jung je najpoznatiji po pojmovima ekstraverzija i introverzija, koji su postali sastavni dio mnogih teorija ličnosti (ekstraverzija-introverzija kao dimenzija ličnosti) te mnogobrojnih istraživanja u psihologiji. Jungov utjecaj u psihologiji nije velik, njegova analitička psihologija više je utjecala na umjetnost, književnost, religiju, antropologiju i povijest, zbog njegovih arhetipova do kojih je došao proučavajući mitove i simbole u ljudi. Putovao je po Africi i jugu SAD-a (1920) kako bi se upoznao s mitovima, životom različitih etničkih skupina, religijama i dr. običajima tamošnjih ljudi. Vrlo je popularna njegova knjiga Čovjek i njegovi simboli (Man and His Symbols, 1964) u kojoj je prikazana analiza snova i teorija opće simboličke reprezentacije u dubljoj čovjekovoj naravi. Glavna djela: Psihološki tipovi (Psychologische Typen, 1921), Psihologija i religija (Psychology and Religion, 1938), Simbolika duha (Die Symbolik des Geistes, 1948), Sjećanja, snovi, misli (Erinnerungen, Träume, Gedanken, 1962).