Anatole France

Anatole France (pravo ime Anatole François Thibault), francuski književnik (Pariz, 16. IV. 1844 – Saint-Cyr-sur-Loire, 12. X. 1924). Iako je za života bio slavljen od suvremenika (trajno Proustovo nadahnuće), za noviju je recepciju mnogo manje zanimljiv. Njegov antiklerikalizam, vjera u razum, »nasmiješeni skepticizam« i jasan, klasični stil djeluju pomalo naivno i staromodno u duhovnom, političkom i estetičkom ozračju nakon II. svjetskog rata. Načitani sin pariškoga knjižara ušao je u književnost razmjerno kasno s djelom Zločin Sylvestra Bonnarda (Le Crime de Sylvestre Bonnard, 1881), gdje se miješaju građanska kultura i humanizam s tjeskobama rođenima iz Pariške komune. Istodobno je objavio prvi u nizu autobiografskih romana (Knjiga moga prijatelja – Le Livre de mon ami, 1885; Pierre Nozière, 1899; Mali Pierre – Le Petit Pierre, 1918), u kojima poluizmišljeno djetinjstvo služi tematiziranju pobune protiv poretka, a odatle će niknuti piščevo ljevičarstvo, vjera u socijalizam i osjećaj za društvenu pravdu (Afera Crainquebille – L’Affaire Crainquebille, 1901). Odgojen na djelu Rabelaisa, Montaignea i Voltairea, France je vrstan stilist koji se odlučio za klasičnu mjeru i jasnoću. U političkom životu angažirao se na strani A. Dreyfusa, pozdravljao je ideju socijalizma i Listopadske revolucije. Kao ugledni književni kritičar i kroničar, France je književno konzervativan, unatoč progresivnim političkim stavovima. U mnogobrojnim povijesnim i naprednim romanima (Thaïs, 1890; Pečenjarnica kraljice Pédauque – La Rôtisserie de la reine Pédauque, 1893) France razotkriva stereotipe: o Francuskoj revoluciji u romanu Bogovi žeđaju (Les Dieux ont soif, 1912), ili o oportunizmu Republike (u 4. sv. Suvremene povijesti – L’Histoire contemporaine, 1897–1901). U djelima iz starosti prevladavaju skepsa i ironija (Otok pingvina – L’Ile des pingouins, 1907; Pobuna anđela – La Révolte des anges, 1914). Franceovo je djelo paradoksalno zbog unutrašnjeg protuslovlja: ono odražava građansku kulturnu tradiciju kojoj vrijednosti osporava a predrasude osuđuje, unatoč tomu što joj u estetičkom smislu još pripada. Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1921.

Citiranje: France, Anatole. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 7. 11. 2023.


Naslovi u ponudi

1000 najljepših novela #22-24

1000 najljepših novela #22-24

Nikola Polić, Mark Twain, Migguel de Unamuno, Anatole France, Alphonse Daudet, P. T. Grilli Pitig...
Slovo nakladni zavod i tiskara E. Zigotta, 1929.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
6,58
Kraljica Pedauque, Bogovi žeđaju

Kraljica Pedauque, Bogovi žeđaju

Anatole France
Naprijed, 1965.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice s ovitkom.
4,98
Mali Pjer

Mali Pjer

Anatole France
Novo pokolenje, 1950.
Srpski. Ćirilica. Broširano s ovitkom.
2,99
Ostrvo pingvina

Ostrvo pingvina

Anatole France
Kultura, 1946.
Srpski. Ćirilica. Broširano.
3,99
Pečenjarnica / Bogovi žeđaju

Pečenjarnica / Bogovi žeđaju

Anatole France

Anatole France, francuski književnik, dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1921.g.

Sveučilišna naklada Liber (SNL), 1977.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice s ovitkom.
3,98
Taida

Taida

Anatole France

Thaïs je roman Anatolea Francea, objavljen 1890. Temeljen je na događajima iz života svetog Thaïsa iz Egipta, legendarnog obraćenika na kršćanstvo, koji je navodno živio u 4. stoljeću. Bila je to inspiracija za istoimenu operu Julesa Masseneta iz 1894.

Rad, 1961.
Srpski. Latinica. Broširano.
1,99