Sergej Jesenjin

Sergej Aleksandrovič Jesenjin, ruski pjesnik (Konstantinovo, Rjazanjska gubernija, 3. X. 1895 – Lenjingrad, danas Sankt Peterburg, 28. XII. 1925). Podrijetlom sa sela, obrazovanje stekao na Pučkome sveučilištu u Moskvi. God. 1915. u Petrogradu upoznao ruske simboliste i »seoske« pjesnike (N. Kljujev), 1919. u Moskvi postao utemeljiteljem imažinizma (→ imagizam), vodio bohemski život, susreo se i vjenčao se s američkom plesačicom Isadorom Duncan, te izazvao niz skandala koje su popratila svjetska glasila. Život završio samoubojstvom u lenjingradskome hotelu Angleterre, koje je potreslo rusku knjiž. sredinu i izazvalo polit. reakcije, ali i potvrdilo tragičnost lirskog subjekta naglašene biografičnosti.

Lirsko mu se pjesništvo razvijalo u simbolističkom okružju, pa je isprva naglašeno melodično, a i lirski subjekt slijedi A. Bjeloga iz zbirke Pepeo (Pepel). Bio je sklon vjerskim motivima koje je vezao uz seosku temu i srednjorusku prirodu (poetizacija breza). Više tekstova posvetio je domaćim životinjama (Pjesma o kuji – Pesn’ o sobake, 1915), pa je i prostor oblikovao kao M. Chagall, povezujući kozmos sa životinjskim i seoskim svijetom. Prevrat 1917. prihvatio je povezujući ga s kršćanskim mesijanizmom, pa poema Inonija (1918) oblikuje seosku utopiju, daleku od urbanosti. Obraćao se i povijesti, predaji o seljačkim ustancima (lirska drama Pugačov – Pugačëv, 1921). Kriza identiteta »posljednjega pjesnika sela« razgolićuje pjesnikovo »ja« u kobnoj gradskoj sredini: Ispovijed mangupa (Ispoved’ huligana, 1921), ciklus Krčmarska Moskva (Moskva kabackaja, 1924). Simboliku potiskuje naracija »o sebi« i dvojnom odnosu prema »novoj« Rusiji (Rusija sovjetska – Rus’ sovetskaja, 1925). Izrazito poetičan ugođaj u duhu rus. romantike zadržava ciklus Perzijski motivi (Persidskie motivy, 1925). Vrhunac osobne tragedije sadrži poema Crni čovjek (Čërnyj čelovek, 1925), građena na motivu podvojene ličnosti. Krvlju su pak pisani oporučni stihovi Do viđenja, prijatelju, do viđenja… (Do svidan’ja, drug moj, do svidan’ja …).

Naglašeno lirski značaj pjesništva s mogućnošću identifikacije čitatelja s »ispovijedima«, os. u epistolarnoj lirici (Pismo majci – Pis’mo materi, 1924., i dr.), povijesnu aktualnost lika nemoćna ždrjebeta koje kaska za lokomotivom (poema Molitva za umrle – Sorokoust, 1920), ali i sentimentalnog odnosa prema likovima s vlastelinskih imanja (poema Anna Snegina, 1925), pa i suzdržana erotika, Jesenjina su učinili najpopularnijim ruskim pjesnikom XX. st. Popularnost se protegnula i izvan Rusije, pa su ga prevodili ponajbolji hrvatski pjesnici, a tragovi čitanja mogu se naći i u lirici D. Cesarića i D. Tadijanovića.

Citiranje: Jesenjin, Sergej Aleksandrovič. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 6. 11. 2023.