Elie Wiesel
Židovski književnik i politički aktivist francuskog i engleskoga izraza (Sighetu Marmaţiei, Rumunjska, 30. IX. 1928 – New York, 2. VII. 2016). Pripadnik hasidske obitelji, s kojom je nakon njemačke okupacije bio deportiran u logor Auschwitz (1944), gdje su mu ubijene majka i mlađa sestra, dok je on preživio zajedno s ocem i dvjema starijim sestrama; otac mu je umro 1945. u Buchenwaldu, a on je sa sestrama dočekao oslobođenje te je bio poslan u francusko dječje sirotište. Studirao filozofiju, sociologiju i književnost na Sorbonnei (1948–51), proučavao Talmud. Od 1956. živio u New Yorku i bio američki državljanin od 1963. Kao mlad novinar bio je pod utjecajem francuskih egzistencijalista (A. Camus, A. Malraux i J.-P. Sartre) te osobito francuskoga katoličkoga pisca F. Mauriaca, koji ga je poticao da piše o svojem životu u logorima. Rezultat je njegova poluautobiografska knjiga o holokaustu, jedina koju je napisao na jidišu, A svijet je šutio (Un di velt hot geshvign, 1956), koja je status klasika o holokaustu stekla u skraćenoj francuskoj inačici Noć (La Nuit, 1958). U svim djelima na svojevrstan se način bavio svojim iskustvom kao problemom holokausta, genocida i ljudskoga stradanja uopće (romani Prosjak iz Jeruzalema – Le Mendiant de Jérusalem, 1968; Oporuka ubijenoga židovskog pjesnika – Le Testament d’un poète juif assassiné, 1980; Zaboravljen – L’Oublié, 1989; Slučaj Sonderberg – Le cas Sonderberg, 2008., i drugi). Držao je predavanja o holokaustu te sudjelovao u antiratnim kampanjama i prosvjedima protiv progona manjina. God. 1986. dodijeljena mu je Nobelova nagrada za mir.