Velimir Deželić-st.

Velimir Deželić st. (Zagreb, 23. IV. 1864 – Zagreb, 11. I. 1941) hrvatski je književnik, publicist, povjesničar-kulturant i katolički društveni radnik. Potekao je iz građanske obitelji; pravnik po struci, djelovao je u državnoj službi (Dvorsko i bansko vijeće, kasnije ministarstva), a paralelno se bavio uredničkim, arhivskim i kulturno‑političkim radom. Jedan je od najaktivnijih zagrebačkih intelektualaca prijelaza 19./20. stoljeća: suurednik i suradnik brojnih listova (Hrvatska, Katolički list, Vienac, Hrvatska prava, Hrvatska straža), član i voditelj društava (Hrvatsko katoličko društvo, Matica hrvatska, Družba “Braća hrvatskoga zmaja”, Hrvatsko starinarsko društvo). Kao katolički laik sustavno je popularizirao nacionalnu povijest i kult sveca zaštitnika te poticao izdavaštvo “knjiga za puk”.

Deželić st. piše na razmeđu povijesne proze, biografije i publicistike. Sklon je jasnoj, pripovjednoj rečenici, dokumentarnoj podlozi i moralno‑odgojnoj poanti. U središtu su mu hrvatski srednji vijek, nacionalni identitet i kršćanska tradicija, s naglašenom ulogom Crkve u kulturnom kontinuitetu. Bio je i marljiv bibliograf, priređivač spomenica i urednik popularnih edicija koje su širile čitateljsku bazu.

Izbor bibliografije:

• Povijesno‑biografske knjige i eseji: Petar Krešimir; Zvonimir, kralj hrvatski; Tomislav; Koloman i Hrvatska; Hrvatski junaci i mučenici; Sveti Jeronim Dalmatin; Hrvatski blaženici i sveci (razni prigodni zapisi).
• Romani i pripovijetke s povijesnim temama: Križari, Pod carem i kraljem, Po zvjezdanoj stazi (moralno‑povijesne pripovijesti s izraženom odgojnom namjenom).
• Kulturno‑povijesne i zbornik‑knjige: Spomenica tisućgodišnjice Kraljevstva Hrvatskoga; priručne knjižice o hrvatskim gradovima, crkvenim ustanovama i znamenitim osobama.
• Publicistika i polemika: članci o odgoju, obitelji, društvenom moralu, ulozi katolištva u kulturi; programatski tekstovi u katoličkom i pravaškom tisku.
• Urednički i priređivački rad: suradnja s Maticom hrvatskom i Družbom “Braća hrvatskoga zmaja”; pokretanje niza poučnih knjižica; uređivanje almanaha, spomenica i kalendara.

Deželić st. nije prvenstveno inovator forme, nego iznimno učinkovit posrednik povijesnog znanja. Njegove knjige, pisane “za šire čitateljstvo”, učvrstile su popularne slike o hrvatskim vladarima i svecima te oblikovale građanski kanon čitanja između dva rata. U školama i u laičkim udrugama služile su kao čitanke povijesnog pamćenja. Kritika mu je zamjerala programsku didaktiku i ideološku zauzetost, ali i priznavala dokumentarnu revnost, preglednost i stilsku čitkost.

Otac je Velimira Deželića mlađeg (1895.–1976.), književnika i publicista koji je nastavio obiteljsku kulturnu liniju. Rukopisna i korespondencijska ostavština čuva se u zagrebačkim zbirkama (HAZU, NSK). Danas se Deželić čita kao autor temeljnih popularnih sinteza o srednjovjekovnim vladarima i kao svjedok katoličkog intelektualnog pokreta koji je snažno obilježio hrvatsku kulturu prve polovice 20. stoljeća.