Jan Kott

Poljski kazališni kritičar, esejist i povjesničar književnosti (Varšava, 27. X. 1914 – Santa Monica, SAD, 22. XII. 2001). Studirao pravo u Varšavi. Pristupio 1942. Poljskoj radničkoj partiji. Član uredništva časopisa Kuźnica (1945–48) i jedan od vodećih poljskih marksističkih kritičara, sveučilišni profesor i kazališni feljtonist. Od 1956. zagovornik revizionizma; napustivši partiju 1964. potpisao je Pismo 34, prosvjed protiv ograničavanja slobode mišljenja. Od 1966. živio u SAD-u; profesor na sveučilištima Yale i Berkeley. Kao kazališni kritičar javio se početkom 1930-ih. Zbirkom eseja Mitologija i realizam (Mitologia i realizm, 1946) oblikuje model »velikoga realizma«, vidjevši otklon od socrealističkoga kanona u književnosti XVII. i XVIII. stoljeća (Škola klasika – Szkoła klasyków, 1949). Svjetsku slavu i priznanje stekao Ogledima o Shakespeareu (Szkice o Szekspirze, 1961), u proširenom izdanju naslovljenima Shakespeare naš suvremenik (Szekspir współczesny, 1965), tumačenjima Shakespeareovih drama u aspektu suvremenih ideoloških kodova, koji su na Zapadu tijekom 1960-ih snažno utjecali na kazališno čitanje šekspirovske dramske tradicije. Zbirke eseja Aloja (1966), Jedenje bogova (Zjadanie bogów, 1973), Kameni potok (Kamienny potok, 1981), Rozalindin spol (Płeć Rozalindy, 1992) bave se univerzalnim fenomenima drame i kazališta od antike do suvremenosti.