Arthur Rimbaud

Jean Nicolas Arthur Rimbaud (Charleville, 20. listopada 1854. – Marseille, 10. studenoga 1891.) bio je francuski pjesnik, jedan od najznačajnijih predstavnika simbolizma i začetnika moderne europske poezije. Odrastao je u strogoj građanskoj obitelji, a iznimnu književnu nadarenost pokazao je već u djetinjstvu. Kao buntovan mladić često je bježao od kuće, odbacivao društvene konvencije i tragao za slobodom stvaralaštva i življenja.

Prve pjesme napisao je u adolescentskoj dobi, a već sa šesnaest godina oblikovao je vlastitu pjesničku poetiku. Godine 1871. upoznao je pjesnika Paula Verlainea, s kojim je ostvario burnu ljubavnu i stvaralačku vezu. Zajedno su boravili u Parizu, Bruxellesu i Londonu. Njihov odnos završio je 1873. sukobom u kojemu je Verlaine ranio Rimbauda iz pištolja.

Rimbaudovo najvažnije djelo, Sezona u paklu (Une saison en enfer, 1873.), autobiografska je pjesnička proza koja istražuje unutarnje sukobe, pobunu, krivnju i potragu za identitetom. Zbirka Iluminacije (Illuminations, 1886.) donosi vizionarske pjesničke slike, slobodne asocijacije i eksperimentalni izraz, čime je snažno utjecala na razvoj moderne književnosti. Među njegovim najpoznatijim pjesmama ističu se Pijani brod, Samoglasnici, Usnuli u dolu i Osjećaj.

U poznatim pismima vidovitoga (1871.) izložio je ideju pjesnika kao vizionara koji do spoznaje dolazi sustavnim poremećajem svih osjetila. Njegovu poetiku obilježavaju sinestezija, simbolika, sloboda izraza, pobuna i istraživanje nesvjesnoga. Poznata izjava „Ja je netko drugi” izražava njegovo shvaćanje promjenjivosti pjesničkog identiteta.

Oko dvadesete godine života gotovo je potpuno napustio književnost. Putovao je Europom, a potom živio u Africi, osobito u Adenu i Hararu, baveći se trgovinom. Zbog teške bolesti vratio se u Francusku, gdje je umro u 37. godini.

Iako je stvarao vrlo kratko, Rimbaud je postao simbol pjesničke pobune, mladenačkoga genija i radikalne umjetničke slobode, snažno utječući na simbolizam, nadrealizam i modernu poeziju 20. stoljeća.