Jovan Jovanović-Zmaj

Srpski književnik (Novi Sad, 24. XI. 1833 – Srijemska Kamenica, 3. VI. 1904). Studirao u Beču, Pragu i Pešti, gdje je 1870. diplomirao medicinu. Radio kao liječnik opće prakse u mnogim gradovima Srbije. Od 1890. do 1898. bio je dramaturg Narodnoga pozorišta u Beogradu. Kao pripadnik Narodne stranke Svetozara Miletića, zauzimao se za nacionalno i političko oslobođenje svih južnoslavenskih zemalja. Pokrenuo je i uređivao književne, satiričke i dječje listove (Javor, Zmaj, Žiža, Neven), almanahe i kalendare. Pod utjecajem narodnoga pjesništva, B. Radičevića i njemačkih romantičara, pisao je pjesme ljubavne tematike (Đulići, 1864; Đulići uveoci, 1882; Snohvatice, I–II, 1895., III, 1900). Začetnik je satiričnog i društveno angažiranoga pjesništva u srpskoj književnosti, pa su njegove zbirke Sve dojakošnje pesme (1871) i Pevanija (I–II, 1879–82) politička, kulturna i društvena kronika događaja do 1850. Posebno se istaknuo kao dječji pjesnik (Čika Jova srpskoj deci, 1899; Čika Jova srpskoj omladini, 1901). Pjesme su mu prevedene na više jezika, a mnoge su i uglazbljene. Napisao je nekoliko pripovijedaka (Naš Ljubomir i Slavujev dô, 1858; Vidosava Branković, 1864) i kazališni komad Šaran (1864). Prevodio je s madžarskoga, njemačkoga, ruskoga i engleskoga jezika (J. Arany, J. W. Goethe, M. J. Ljermontov, A. Tennyson).