Ismet Smailović

Istaknuti bosanskohercegovački lingvist Ismet Smailović umro je 12. februara 2018. u Banjoj Luci. Rođen je 1921. godine u Ćehajama kod Srebrenika. Gimnaziju je pohađao u Tuzli i Mostaru. Studij hrvatskosrpskog jezika i jugoslavenskih književnosti završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na istom fakultetu odbranio je 1964. doktorsku disertaciju Jezik Hasana Kikića. Bio je profesor u tuzlanskoj Gimnaziji, Srednjoj tehničkoj i Učiteljskoj školi, potom na Višoj pedagoškoj školi u Tuzli (od 1969. Pedagoška akademija), a od 1972. do odlaska u mirovinu 1985. na Pedagoškoj akademiji u Banjoj Luci. Bio je saradnik u projektima Instituta za jezik u Sarajevu, sudjelovao je u radu brojnih naučnih skupova i savjetovanja, izlagao na više onomastičkih konferencija, bio član redakcije sarajevskog časopisa Književni jezik i banjalučkog Prilozi nastavi srpskohrvatskog jezika i književnosti. Dobitnik je Povelje za životno djelo Hasan Kaimija 2010. i Povelje Muhamed Hevai Uskufi 2011. godine.

Istraživao je jezik pisaca, bavio se narodnim govorima i savremenim jezikom, pisao o pravopisnim temama, a osobito zanimanje pokazivao je za onomastiku, prije svega za antroponime orijentalnog porijekla. Napisao je preko pedeset naučnih i stručnih radova i pet knjiga: Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini, Jezik Hasana Kikića, Muhamed Hevai Uskufi (koautor), Bosansko-turski rječnik i Tursko-bosanski rječnik. Objavljivao je u uglednim časopisima i u publikacijama gotovo svih akademija nauka i umjetnosti u bivšoj Jugoslaviji.