Edvard Kocbek

Slovenski književnik i prevoditelj (Sv. Jurij, danas Videm, ob Ščavnici, 27. IX. 1904 – Ljubljana, 3. XI. 1981). Studij romanistike završio u Ljubljani 1930. Radio kao gimnazijski profesor u Hrvatskoj i Sloveniji. Uređivao glasilo katoličke mladeži Križ. Svojom prvom pjesničkom zbirkom (Zemlja, 1934) u slovenskoj je književnosti svojega doba pomirio suprotnost između pretjerana spiritualizma i opisna realizma. U vrijeme Španjolskoga građanskog rata u reviji Dom in svet objavio je članak Razmišljanje o Španjolskoj (Premišljevanje o Španiji, 1937) u kojem se odredio protiv fašizma i branio sekularizaciju crkvenih imanja. Time je prouzročio krizu te desničarske revije; ljevica se odcijepila i pokrenula književni časopis Dejanje. Ta je skupina napredne katoličke inteligencije u početku rata pristupila Osvobodilnoj fronti. Zbivanja u vezi s tim Kocbek je opisao u ratnom dnevniku Drugovanje (Tovarišija, 1949), koji je vrlo zanimljiv kao dokument iskrena svjedočenja o intelektualcu u revoluciji, a donosi i obilnu povijesnu građu o roškoj ofenzivi, o moralnim presijama ljudi u zaleđu te o razgovorima s političarima E. Kardeljem i B. Kidričem. Tematski je za isto razdoblje Kocbekova života vezana i njegova knjiga Slovensko izaslanstvo (Slovensko poslanstvo, 1964) o putu slovenske delegacije na zasjedanje u Jajcu 1943., u kojoj se povijesna zbilja također isprepleće s autorovim refleksijama o aktualnim životnim pitanjima. Pečat filozofičnosti nosi i Kocbekova proza. Knjigom Strah i hrabrost (Strah in pogum, 1951) pobudio je nezadovoljstvo kritike, koja ga je okvalificirala kao predstavnika nihilističke književnosti i kao pristašu egzistencijalizma. Objavio je i pjesničku zbirku Groza (1963), knjigu memoarsko-dokumentarne proze Listina (1967), knjigu eseja Krugovi prema unutra (Krogi navznoter, 1977) te nove pjesničke zbirke Pentagram, Izvještaj (Poročilo), Žeravica (Žerjavica) i Nevjesta u crnini (Nevesta v črnem), koje su uvrštene u Sabrane pjesme (Zbrane pesmi, I–II, 1977). Prevodio djela francuskih prozaika (H. de Balzaca, G. de Maupassanta, P. Mériméea i dr.). Slovenska suvremena proza dobrim se dijelom temelji na Kocbekovim proznim nagovještajima s početka 1950-ih.