Nikola Šop

Nikola Šop (Jajce, 19. kolovoza 1904. – Zagreb, 2. siječnja 1982.) hrvatski je pjesnik, prozaik i prevoditelj iz Bosne i Hercegovine, jedan od najoriginalnijih autora hrvatske književnosti 20. stoljeća. Njegovo stvaralaštvo povezuje prisnost svakodnevice s religioznim iskustvom, a poslije s meditacijama o svemiru, vremenu i beskonačnosti.
Školovao se u Banjoj Luci i Beogradu, gdje je 1931. diplomirao komparativnu književnost. Radio je kao gimnazijski profesor latinskoga jezika. Tijekom bombardiranja Beograda 1941. teško je ozlijeđen, a posljedice ozljede trajno su obilježile njegov život. U Zagrebu se nastanio 1943. Od 1949. surađivao je s JAZU-om, prevodeći hrvatske latiniste, među njima Jana Panonca, Jurja Šižgorića i Matiju Petra Katančića.
Rano pjesništvo predstavljaju Pjesme siromašnog sina (1926.), Isus i moja sjena (1934.), Od ranih do kasnih pijetlova (1939.) i Za kasnim stolom (1943.). Isus je u njegovim pjesmama blizak suputnik običnoga čovjeka, prisutan među siromasima, životinjama i skromnim predmetima. Duhovnost se izražava jednostavnim, nježnim govorom, bez propovjedne uzvišenosti. Zbirka proza Tajanstvena prela (1943.) otvara prostor čudesnome, legendi i pjesničkoj fantastici.
Od pedesetih godina Šop se okreće kozmičkoj imaginaciji. Kućice u svemiru i Svemirski pohodi (1957.), Astralije (1961.), Dok svemiri venu (1975.) i Nedohod (1979.) istražuju prostor, postojanje i granice spoznaje. Izraz postaje apstraktniji, uz neobične slike i nove jezične tvorbe.
Objavio je Knjigu o Horaciju (1935.) i prijevode Iz lirike starog Rima (1950.), a pisao je i pjesničke drame. Dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor” za životno djelo (1970.). Od malenih zemaljskih bića do beskraja svemira, njegovo djelo čuva suosjećanje, začuđenost i potragu za skrivenim smislom.
Naslovi u ponudi
Božanski pastir
Izbor poezije i proze Nikole Šopa, uz dramu Vječni preludij, pisma Tadijanoviću i sjećanja na Francisa Jammesa. Knjiga približava pjesnikov svijet duhovnosti, suosjećanja i čudesnosti svakodnevice.
Isus i moja sjena
Isus i moja sjena (1934.) najpoznatija je zbirka Nikole Šopa. Pjesnik intimno očovječuje Isusa i dovodi ga u svakodnevni život siromaha, prirodu i obične stvari. Franjevačkim duhom slavi jednostavnost, siromaštvo i božansku prisutnost u malim stvarima.
Knjiga Vječne Ljubavi
Tadijanović je prikupio i komentirao pisma koja je Šop uputio njemu (21 pismo) i Divni Denković (183 pisma). Knjiga sadrži i stotinjak drugih do sada neobjavljenih pisama, dokumenata i fotografija koji osvjetljavaju tajnovit život velikog pjesnika Šopa.
Republika 1962/10-11
Časopis za književnost i umjetnost



